Prvi novac

Prvi novac
Prvi novac nastaje u 7. stoljeću pr. Krista u državi Lidiji u Maloj Aziji (Solon - lavlja glava). Taj je novac izrađivan je od elektruma - prirodne slitine zlata i srebra. Osim elektruma, u izradi novca koristilo se zlato, srebro, bakar, bronca, mjed. Pronađeni grčki i rimski novac pokazuje vještinu antičkih obrtnika u postizanju visokog stupnja finoće metala - neke su kovanice prava mala remek-djela. Prvi novac izrađivan je ručno i ta se tehnika izrade vrlo malo mijenjala sve do XVI. stoljeća, kada su nastali prvi strojevi za kovanje novca. U I. stoljeću postojao je zanimljiv običaj dodatnog označavanja novca simbolom, monogramom ili imenom. Radili su to trgovci, drugi građani i države. Npr. dodatno označavajući strani novac, država mu je omogućavala slobodno kolanje svojim teritorijem. Ostali su to činili ako su ostavljali "svoj" novac kao neku vrstu depozita, tj. očekivali su da im se taj isti novac vrati.

tetradrahma
 
U antičko vrijeme i vrijeme Bizantskog Carstva novac su izdavale države i vladari. Aleksandar Veliki (356.-323. pr. Krista) slijedio je primjer svoga oca Filipa II. i na svom novcu prikazivao grčka božanstva i heroje, među kojima se posebno isticala srebrna tetradrahma s likom Herakla. Nakon Aleksandrove smrti njegovi dijadosi nastavili su izdavati njegov novac, iz jednostavnog razloga - bio je vrlo ugledan i cijenjen. Sljedeće desetljeće obilježeno je stalnim sukobima i rivalstvima među Aleksandrovim nasljednicima, koji su, iskazujući poštovanje i demonstrirajući svoju povezanost s njim, kovali novac s njegovim likom, a svoje ime stavljali na naličje kovanice. Značajan korak bio je zamjena Aleksandrova lika likom nasljednika: prvi koji je to učinio bio je Ptolomej I. Soter, kralj Egipta, motiviran sve većim ekonomskim, vojnim i kuturnim rastom svoje države. 

tetradrahma dijadosi

U antičkoj Grčkoj novac su izdavali polisi, kojih je bilo nekoliko stotina, pa je novac tog vremena karakterizirala izrazita raznolikost. Svaki je polis, naime, sa svojim teritorijalnim okruženjem, predstavljao državu i imao svoju vladu koja je imala pravo izdavati novac. Na novcima su se nalazili likovi božanstava i heroja koje je dotični polis štovao.

kovanice atena

Rim - urbs et orbis (grad i svijet). Uvodno nekoliko riječi o povijesti Rima: Legende govore da je Romul osnovao grad 753. pr. Krista i da su njime vladali kraljevi. U međuvremenu postaje republikom, a od 133. do 31. pr. Krista potresaju ga politička previranja (Sula, Pompej, Cezar). Kad je Cezar prešao Rubikon tijek povijesti zauvijek se mijenja. Njegov politički nasljednik, Oktavijan August, postavlja temelje Rimskog Carstva zadajući posljednji udarac Rimskoj Republici osvajanjem Egipta. Njegov nasljednik, car Trajan (98.-117.) dovodi Carstvo do vrhunca moći i teritorijalne rasprostranjenosti. Kovanje i kolanje novca u Rimskom carstvu usko su povezani s političkim i ratnim zbivanjima. Zlatni i srebrni novac izdavao je car, a bakreni i brončani Senat i od toga se odstupalo samo u rijetkim slučajevima. Najraniji rimski brončani novac nosio je slike božanstava. Cezar čini radikalan potez - stavlja svoj lik na srebrni denarius te postaje prvim Rimljaninom koji još za života kuje novac sa svojim likom. Rimski car Konstatin I. Veliki (285.-337.), stvorio je čvrst novčani sustav, čija je osnovna jedinica zlatni solidus (solid) koji će postati osnova bizantskoga novčanog sustava te stoljećima uživati veliki ugled.

rimski kovani novac
cezar

Bizant - nastavlja rimsku praksu prikazivanja lika vladara na novcu koji ga je kovao, ali s nekim izmjenama. Portret u profilu zamijenjen je frontalnim prikazom vladara, a osim portreta obuhvaćeno je i cijelo poprsje. Sada je vidljiva raskošna odjeća i kruna, čime se nastoji istaknuti moć i autoritet cara.

bizant Roman III

Simboli kršćanstva počeli su se kao samostalan motiv na novcu pojavljivati tek u VI. stoljeću, i to najprije na naličju kovanica (anđeo koji drži dugačak križ), a u VII. stoljeću Justijan II. prvi put stavlja Isusov lik na lice solida. Kovanje novca s religioznim motivima zabranjeno je od 726. do 843., za vrijeme razdoblja zvanog ikonoklazam. Likovi koji dominiraju i licem i naličjem kovanica su vladari i njihovi sinovi. Nakon više od jednog stoljeća zabrane nestaju, štovanje ikona ponovno je dopušteno, ponovno se izdaje novac s likom Isusa. U X. stoljeću solid je zamijenjen tetrateronom i histamenonom.

Justijan II




 
 

Leave a comment

Make sure you enter the (*) required information where indicated. HTML code is not allowed.