Mađarska ˝nostrifikacija˝ jugoslavenskih novčanica

Mađarska ˝nostrifikacija˝ jugoslavenskih novčanica
Uz velike svečanosti bio je u Beogradu 12. prosinca 1940. potpisan "ugovor o vječnom prijateljstvu" između Jugoslavije i Mađarske. U Mađarskoj je to bio dokaz uspjeha politike mađarskog premijera grofa Pál-a Teleki-a. Teleki je, naime, smatrao Jugoslaviju otvorenim prozorom prema Evropi, zaštitom mađarske nezavisnosti, koja je u velikom dijelu bila ugrožena njemačkom politikom. Međutim, jugoslavenska vlada Cvetković-Maček, popustivši njemačkom pritisku, 23. ožujka 1941. prišla je Trojnom paktu. Svega dva dana kasnije, tj. 25. ožujka, izbijaju masovne demonstracije protesta u gotovo cijeloj zemlji, a još za svega dva dana kasnije pala je i vlada Cvetković-Maček. Oficirski zavjerenici svrgli su namjesništvo na čelu s knezom Pavlom, proglasili nepunoljetnog Petra II Karađorđevića vladarem i obrazovali vladu na čelu s generalom Dušanom Simovićem. U vladu su ušli predstavnici najnekoherentnijih političkih stranaka, od kojih su neki bili potpisnici Trojnog pakta. Ova promjena u Jugoslaviji izazvala je zbunjenost u mađarskoj vladi. Domišljalo se da promjena režima u Jugoslaviji može biti također neprijateljski uperena protiv Mađarske. Stoga je mađarsko ministarsko vijeće 28. ožujka 1941. iz razloga zaštite svoje sigurnosti pripremilo eventualni protustav prema Jugoslaviji u slijedećim slučajevima:

1) ako se Jugoslavija kao višenacionalna država raspadne na svoje osnovne dijelove,
2) ako novi jugoslavenski režim ugrozi narodnosne manjine u Jugoslaviji,
3) ako (a to se držalo sigurnim) bi se po poduzetom napadu iz Rumunjske i Austrije iza njemačkih trupa stvorio vakuum u područjima naseljenim Mađarima.

madarska nostrifikacija2

Nostrificirana markica (naljepnica) ima oblik horizontalnog pravokutnika veličine 43x25 mm, nazubljena je. Tiskana je na bijelom papiru bez vodenog znaka. Boja osnove svijetlosmeđa, dijelom šatirana, preko toga pretiskana zelenim tiskom. Na lijevoj strani u raskošnom okviru dio drevnog tzv. malog mađarskog grba. Od njegove sredine s kraljevskom krunom ukrašenog trobrda izdiže se dvostruki križ osvijetljen zrakama. U sredini desne strane bijelom trakom (boje papira) prekida se svijetlosmeđe šatiranje, a na njoj je zelenom bojom otisnuta brojka 1.000. Markica je nalijepljena između lika kraljice Marije i letećeg orla, preko vodenog znaka na kojem je prikazan jugoslavenski kralj Aleksandar.

madarska nostrifikacija clanak


Njemački napad na Jugoslaviju, kao odmazda zbog poništenja pristupa Trojnom paktu, počeo je 6. travnja 1941, bez objave rata, strahovitim bombardiranjem Beograda i upadom pedesetak divizija. Činilo se da će se malo prije spomenuto djelovanje oživotvoriti, pa se 10. travnja i Mađarska umiješala u borbe pod parolom „Južni krajevi se vraćaju“. Već 11. travnja zauzeta su spomenuta područja, osim Banata. Otpor je bio neznatan, psihološki moment napada na Jugoslaviju sa sviju strana je uspio, i već 17. travnja je u Beogradu potpisan akt o kapitulaciji. Međutim, Banat je ostao i nakon Horthy-jevog posjeta Hitleru (24. travnja) pod njemačkom okupacijom. 

Uprava mađarskih financija uložila je sva svoja materijalna sredstva za gospodarski razvoj u 1940. godini vraćenih sedmogradskih i istočnomađarskih područja. Kako su uspješno završeni mirovni pregovori s Jugoslavijom, nije se moglo računati s dobivanjem daljnjih teritorija, i stoga nisu za takve svrhe rezervirane odgovarajuće zalihe novčanica. Na početku ratnih zbivanja u 1941. godini nije za osiguranje nesmetanog novčanog prometa na dobivenim jugoslavenskim područjima preostala nikakva druga mogućnost no ostaviti u opticaju novčanice od 1000 dinara, koje su se nalazile u opticaju, s tim da se novčanice samo označe mađarskom nostrifikacijskom markicom. Dok su ove označene markice bile izrađene i dok je Mađarska narodna banka u svojim podružnicama u Novom Sadu i Subotici počela označavati ove novčanice mađarskim markicama, utvrdilo se, da Njemačka nije voljna ustupiti Banat, pa da prema tome ima na raspolaganju dovoljna količina mađarskih novčanica i da nije bilo potrebno nostrificirati jugoslavenske novčanice od 1.000 dinara. Možda ovo i iz razloga, što je dio stanovništva naseljen poslije 1918. godine morao napustiti područje pripalo Mađarskoj. Mađarska narodna banka odmah je obustavila započeto nostrificiranje, i naredila da se povuku u Novom Sadu već nostrificirane i u promet puštene 1.000 dinarske novčanice. Posljednje, koje nisu u velikom broju ušle u opticaj, kao i one koje još nisu po nostrifikaciji ušle u promet, poslane su u Budimpeštu, gdje su uništene. Nekih dvadesetak primjeraka (najviše dva tuceta) sačuvala se i nalazi se u posjedu rijetkih kolekcionara u Mađarskoj, Srbiji, Njemačkoj i SAD-u. 

Leave a comment

Make sure you enter the (*) required information where indicated. HTML code is not allowed.