Mauritius

Mauritius
Mauritius je mali otok u Indijskom oceanu, oko 700 kilometara udaljen od Madagaskara i vjerojatno za njega ne biste ni čuli da nije bilo možda najpopularnije marke , poznatog «plavog Mauritiusa». I dok je penny black u legendu ušao kao prva marka, dva Mauritiusa ući će u tu kategoriju zbog svoje iznimne rijetkosti. Godine 1847. jedini graver na ovome otoku, Joseph Osmond Barnard, napravio je bakrenu ploču sa 12 otisaka maraka (4 reda po 3 marke). Marke je prikazivala portret kraljice Victorije s vrijednostima od jednog i dva penny-ja, po uzoru na prve engleske poštanske marke. Nema nikakvog pismenog zapisa kakve je instrukcije i od kojeg službenog tijela dobio Barnard. Marke su tiskane u narančastoj i plavoj boji, od svake vrijednosti tiskano je po 350 komada. Uz ove marke vezano je nekoliko romantičnih priča, čije su osnove ponekad sumnjive ili barem neutvrđene prirode.

Prva priča vezana je uz grešku koja se nalazi na markama gdje je mjesto natpisa «POST PAID» (plaćena poštarina) napisano «POST OFFICE» (poštanski ured). Greška je otkrivena nakon što je već tiskano po 350 primjeraka svake vrijednosti, te su marke svejedno izašle u opticaj počevši od 22.rujna 1847. godine. Uz ovu odluku veže se još jedna priča, koja govori kako su marke bile potrebne da bi guverner otoka njima frankirao pozivnice za veliki bal koji se održavao 30.rujna 1847. godine. Lako je povjerovati kako je postojala potreba da se za ovaj otmjeni događaj upotrijebi nešto novo poput poštanske marke na pozivnicama, no postojeindicije da to nije točno. Prije svega, zašto bi izraz «POST OFFICE» bio neprikladan za prvu otočku marku? Prvi žigovi Mauritiusa iz 1834. godine nose natpis «COL / POST OFFICE / MAURITIUS», a kasniji «MAURITIUS / POST OFFICE», pa se povodeći tim korijenima ovaj natpis ne bi trebao smatrati pogrešnim. Zašto greška? U prvome redu, ona otvara vrata prema romantičnim motivima. Dodamo li još k tome mondeni bal za koju prigodu su marke trebale biti gotove, cijela priča dobiva zaokruženu cjelinu.

mauritius bordeaux bombay pisma

Neki podaci upućuju da je ideja o poštanskim markama bila aktualna više mjeseci prije njihovog puštanja u promet, dakle puno prije negoli je guvernerova supruga Lady Gomm znala kada će se održati bal. Bez obzira bile ove priče istinite ili ne, legenda je rođena i plavi Mauritius postaje najpoznatijom markom i ulazi u pojmove opće kulture.Od po 350 primjeraka koliko ih je tiskano, do danas se zna za samo 26 pojedinačnih komada, od vrijednosti od 1 penny-ja postoje 12 žigosanih i 2 nežigosana, a od plave 2 penny marke po 6 žigosanih i nežigosanih. Romantične priče o Mauritiusima potaknute su od poznatog sakupljača Theodorea Championanakon što je 1920 godine platio do tada rekordnu sumu od 116 912 franaka za plavi Mauritius. Engleski službenik James Bonar godine 1903. u svojoj je zbirci slučajno otkrio još jedan od rariteta Mauritiusa – probni otisak plavog Mauritiusa od 2p. Bonar je za taj primjerak dobio ponudu od 1000 britanskih funti – veliko bogatstvo u to vrijeme, no odlučio se radije da je ponudi na Phillipsovoj dražbi. Iznos se penjao sve do nevjerojatnih 1450 funti za koji ga je iznos dobio agent tadašnjeg princa od Wales-a, od kog vremena je taj otisak u Kraljevskoj zbirci.

Zadnji podaci o promijeni vlasnika datiraju iz 1993 kada je nežigosani Mauritius od 1 pennyja prodan za 1 072 260 US$ a njegov poznatiji plavi «rođak» za 1 148 850 US$!Posebnu rijetkost od svih ovih raritetnih primjeraka dva Mauritiusa predstavljaju dva poznata pisma. Jedno je takozvani «ball cover» sa markom od 1 penny kojim je Lady Gomm slala pozivnicu za svoj bal, a koji se također nalazi u Kraljevskoj zbirci. Drugo pismo poslano je 1847 godine u Francusku , jednom proizvođaču vina kojem se potvrđuje narudžba za 30 barela vina. Ovo pismo sa obje rijetke marke otkrio je mladi filatelist 1902 godine, otkupio ga je jedan trgovac za 40 000 franaka, a na Feldmannovoj dražbi 1993. godine ovo je pismo prodano jednom singapurskom kupcu za astronomsku svotu od 3 829 500 US$.

ballcoverPoznati “Ball cover” kojim je lady Gomm pozivala uzvanike na otmjeni i mondeni događaj

Veći broj primjeraka ovih «feleričnih» Mauritiusa nalaze se danas u muzejima poput Blue Penny Museum u Mauritiusu (dva primjerka sa Feldmannove dražbe, nakon 145 godina ponovo vraćena u svoju «rodnu zemlju»), britanskoj kraljevskoj zbirci, British Library (Ball Cover iz Tapling zbirke i jedan nežigosani plavi Mauritius), Museum voor Communicatie Den Haag u Nizozemskoj te u Poštanskom Muzeju u Stockholmu.

Leave a comment

Make sure you enter the (*) required information where indicated. HTML code is not allowed.