Kratki pregled filatelističke povijesti

Kratki pregled filatelističke povijesti
Prve ideje o uvođenju poštanskih marka u promet pripisuju se slovencu Lovrencu Koširu, koji je 1835. godine predložio austrijskom ministarstvu trgovine, kao zamjenu sistema naplate poštarine od primaoca pošiljke, naplatu već od pošiljaoca. Time bi se omogućilo širenje pošte, kao i mogućnost slanja pošiljki i drugim ne tako bogatim staležima. Pošiljke bi se frankirale po uzoru na postojeće taksene marke. Prijedlog je od strane austrijskih službenika odbijen.

lovrenckosir

U isto vrijeme sa istom idejom se bavio i James Chalmers, koji je tri godine kasnije napravio prvi nacrt za poštansku marku. Ovaj predlog je prihvatio Sir Rowland Hill, zadužen za reformu engleske pošte. 1. maja 1840. godine izlazi prva poštanska marka, nazvana one Penny black, koja se pušta u opticaj 6. maja 1840. godine, mada postoji primjerak sa datumom 2. maja 1840. godine. Motiv je izabran od 1100 prijedloga, u vidu portreta kraljice Viktorije na crnoj pozadini i u vrijednosti od jednog pennija. Grafičku izradu obradio je Henry Corbald.

black penny all

U Europi uskoro izlaze marke i u drugim državama kao npr.:
•         1. ožujka 1843. godine, 4 rappena, kanton Zürich, Švicarska
•         1. lipnja 1845. godine, 2½ rappena, kanton Basel, Švicarska
•         1. siječnja 1849. godine, 10 centimes, Francuska
•         1. lipnja 1849. godine, 10 centimes, Belgija

prve1

•         1. studenog 1849. godine, 1 kreuzer, Bavarska, Njemačka,
•         1. siječnja 1850. godine, 6 cuartos, Španjolska
•         1. svibnja 1850. godine, 1 kreuzer, Austrija
•         15. studenog 1850. godine, ½ srebrnog groša, Pruska, Njemačka,

prve2

•         15. studenog 1850. godine, 1 šiling, Schleswig-Holstein i Lauenburg, Njemačka,
•         1. siječnja 1851. godine, 5 centesimi, Sardinija, Italija
•         1. travnja 1851. godine, 4 skiling, Danska,
•         1. siječnja 1852. godine, 1 baiocchi, Papinska država, Italija,

prve3

•         1. siječnja 1852. godine, 5 centi, Nizozemska,
•         1. lipnja 1853. godine, 3 skilling, Švedska
•         1. prosinca 1860. godine, ½ pennija, Malta, kolonija Velike Britanije
•         1. listopada 1861. godine, 1 lept, Grčka

prve4

U Hrvatskoj, koja je tada bila u sklopu Austro-Ugarske Monarhije, prva marka je bila izdana 1850. godine. Dosad je u svijetu tiskano više od 270 000 raznih maraka, a svake godine izađe više stotina novih maraka iz poštanskih ureda širom svijeta. U prvo vrijeme marke koje su izlazile u arcima morale su se škarama izrezivati iz arka na pošti, što je bilo nespretno i sporo, sve dok 1847. godine Englez Archer nije izumio stroj za perforiranje (rupičanje) maraka. Sada su se marke iz arka mogle istrgavati ručno, a tako istrgavane marke dobile su zupce na svojim rubovima, ali to je već neko drugo poglavlje.
 
perforacije

Prvi sakupljači maraka javljaju se oko 1850. godine s njima se javljaju i prvi trgovci markama kao i prvi falsifikatori i varalice. Dana 21. prosinca 1861. Alfred Potiquet izdaje i prvi katalog maraka u Parizu. U njemu je bilo obrađeno 1080 "naljepnica" i 132 omotnice. Već u siječnju 1862. godine izlazi kata log J.B.Moensa iz Bruxellesa , a malo kasnije u Londonu izdaju svoj prvi katalog Frederick Booty i Mount Brown. Prvi američki katalog “The Stamp Collector’s Manual”, djelo A.C.Klinea iz Philadelphie pojavio se oko 1862 godine , a 1867 godine izdan je i prvi "katalog" još danas poznatog izdavača J.W.Scotta. Riječ katalog je uvjetno upotrebljena jer se radilo o samo jednoj stranici. Jedan Francuz M. Herpin je 1864. godine nazvao sakupljanje maraka "filatelijom" i tako izbacio iz upotrebe riječ "timbromanija" kako se do tada nazivala "ljubav prema markama".

oldys

Prvi klubovi ili društva sakupljača maraka nastali su oko 1856 godine na teritoriju SAD-a. U Hrvatskoj prvo društvo je osnovano 1890 godine u Dubrovniku, ali nažalost nije bilo dugoga vijeka. Najstarije društvo u Hrvatskoj "Hrvatsko filatelističko društvo" koje i danas djeluje osnovano je 1897. godine u Zagrebu. Tadašnje sakupljanje maraka ni u čemu nije nalikovalo današnjem , kad milijuni sakupljača širom svijeta posvećuju dobar dio svog novca i slobodnog vremena sakupljanju tih "šarenih papirića".
 
rowlandhillmonument goodolddays hfdhfs

Tada su se sakupljanjem bavila pretežno djeca jer odraslima to "kao ne priliči" i dan danas često odrasli filatelisti nailaze na nerazumijevanje okoline za svoj hobi. U prodaji tad nije bilo ni albuma , ni pribora , a niti priručnika (do 1861. godine). U to vrijeme su se skupljale "generalne zbirke". Do 1860. godine u čitavom je svijetu bilo izdano nešto više od 700 maraka pa su se zbirke od 200-300 maraka smatrale velikim i bogatim. Ozbiljnih filatelista koji su znali nešto o zupčanju , boji ili o tipovima vodoznaka gotovo da nije ni bilo. Od tih početaka pa do danas puno se napredovalo u filateliji , danas iza sebe imamo više od 100.000 knjiga , na tisuće klubova i udruženja koji okupljaju cijelu vojsku od preko milijun ljudi koji sakupljaju marke širom svijeta , znanja koja se predaju na katedrama, jednom riječju filatelija je danas svojevrsna znanost koja izučava kulturu i povijest nekog naroda ili države.

Leave a comment

Make sure you enter the (*) required information where indicated. HTML code is not allowed.